Pjacola na harmonici: zašto tango nuevo pristaje
Nijedan kompozitor nije učinio više da porodicu harmonike izvede na koncertnu binu od Astora Pjacole. Iako je svirao bandoneon, njegov tango nuevo postao je nezaobilazan repertoar harmonikaša svuda – uključujući Mileta Viera. Evo zašto je to tako prirodan spoj.
Ko je bio Pjacola?
Astor Pjacola (1921–1992) bio je argentinski kompozitor i bandoneonista koji je tradicionalni tango pretvorio u prefinjenu koncertnu formu nazvanu tango nuevo, protkanu džez harmonijom i klasičnim kontrapunktom.
Isprva je naišao na otpor tango purista, ali danas njegova muzika puni koncertne dvorane širom sveta i prirodno stoji uz Baha i Bartoka na programu.
Bandoneon i harmonika
Bandoneon je rođak harmonike – dugmetarski instrument sa sopstvenim prepoznatljivim, tužnim tonom, centralnim za argentinski tango. Koncertna harmonika može da uhvati veliki deo tog izražajnog sveta uz dodatak sopstvene boje i dinamičkog raspona.
Pošto oba instrumenta dišu kroz meh, harmonikaš može da oblikuje Pjacoline duge, bolne linije i iznenadne ritmičke akcente sa istinskom autentičnošću.
Ključne kompozicije
Libertango, Oblivion, Adiós Nonino i Četiri godišnja doba Buenos Ajresa spadaju među dela koja publika najviše voli – čas vatrena, čas nostalgična i potpuno plesna.
Pjacolin tango nuevo je vrhunac crossover programa Mileta Viera; taj stil možete čuti u njegovim video snimcima i na koncertima.